Klela po vazda majka kcerku:
“Dabogda ti vrane mozak iskljuvale”.
Kad dodje ljeto rece majka kceri, uzmi ovu kosaru i odnesi rucak ocu i koscima u polje. uze kci korpu i krenu. Kad je skoro stigla do polja ugleda ona na nebu jato vrana pa pozuri da sakrije glavu da joj vrane mozak ne iskljuvaju. Stavi ona glavu pod jedan plast sijena i ceka da vrane odlete dalje. Ugleda jedan seoski mangup kako se ona nastimala pa je uhvati odostraga i dobro joj ga zaljulja.
A ona uto povice: “Kljucaj, kljucaj vrano al’ neces doci do mozga”